Vozeći se prekrasnim krajolicima naše ravne Slavonije razmišljali smo o događajima koji su se na tim prostorima zbivali prije dvadesetak godina, dok nas još nije bilo…

Kliknite na fotografiju kako biste ju vidjeli u punoj rezoluciji

Nakon ugodne petosatne vožnje, uz nekoliko usputnih zaustavljanja, stigli smo u grad na ušću malene Vuke u moćni Dunav. Šetnju Vukovarom počeli smo u dvorištu predivna dvorca Eltz koji je nakon temeljite obnove ponovno zasjao punim sjajem. Teško je ostati ravnodušnim pri pogledu na to veličanstveno barokno zdanje. Laganom šetnjom obalom Dunava, uz vodstvo lokalne vodičice, stigli smo do Križa na ušću Vuke u Dunav. Spomenik je to svima koji su svoj život dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. U kamen je glagoljicom uklesan poznati stih "Navik on živi ki zgine pošteno!" Nakon toga razgledali smo barokno središte grada s predivnim pročeljima zgrada o čijoj nam je povijesti pričala gospođa Olga.

Uslijedio je odlazak u vukovarsku bolnicu, na Mjesto sjećanja. Već na ulazu u bolnicu, vidjevši daske i vreće s pijeskom na ulaznim vratima, smijeh na našim licima zamijenila je tuga. Promatrali smo nijeme svjedoke ljudske patnje i boli, ne shvaćajući što je to pokretalo pojedince da čine takva zlodjela. Nakon odgledanog filma o stradanju grada i same bolnice razgledali smo podrumske prostorije u kojima se za ratnih dana nalazilo i po nekoliko stotina ljudi. Prolazeći pokraj starih kreveta, u kojima se danas nalaze lutke, razmišljali smo o onima koji su u njima ležali prije više od dva desetljeća. Jasno smo mogli vidjeti te ljude, tu djecu, te bebe, i čuti njhove bolne krikove, osjetiti njihov strah, čuti njihove molitve.

Pri kraju razgledanja Mjesta sjećanja predsjednici razreda Karlo Bukal i Klara Nadine Parlaj uputili su se sa svojim razrednicima gosp. Marijanom Posarićem i gđom Anitom Martinić na Odjel pedijatrije kako bi uručili naš dar. Naime, tijekom korizme skupljali smo plastične boce, a od dobivena novca, kao i od dobrovoljnih priloga učenika i naših razrednika, kupili smo paket didaktičkih igračaka za bolesne mališane. Na dječjem odjelu srdačno nas je dočekao v. d. rukovoditelja Odjela pedijatrije gosp. Davor Bandić, dr. med., sa svojim timom. U kratkoj šetnji suvremeno uređenim odjelom objasnio nam je da svega toga ne bi bilo bez pomoći dobrih ljudi iz domovine i inozemstva. Zahvalio nam je na daru i brizi za djecu te poželio sretan povratak kućama nakon što obiđemo sve planirane lokalitete u Vukovaru.

Nakon podnevna zvona krenuli smo u Franjevački samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova. Srdačnu dobrodošlicu zaželio nam je gvardijan vukovarskog samostana fra Gordan Propadalo.

U svojim se uvodnim riječima prisjetio svojega pješačenja od Zlatara do Marije Bistrice 1998., za drugoga posjeta Svetoga Oca Hrvatskoj. Potom nam je prikazao petnaestminutni dokumentirani film o životu u gradu na Dunavu prije, tijekom i nakon Domovinskog rata. Po završetku filma odveo nas je u crvku sv. Filipa i Jakova, treću najdužu crkvu u Hrvatskoj, te nam je i ovdje iznio tužne činjenice vukovarskog stradanja i patnje. Svoj nadahnuti govor s obnovljena oltara te prekrasne crkve, koja je u ratu također bila razorena, završio je jasnom porukom nama mladima da nikad u životu ne činimo zlo svojemu bližnjemu. U obilasku crkve pogled nam je zastao na raspetom Kristu bez jedne ruke i noge. Raspelo je nađeno u gomili materijala srušene crkve. Koliko li je samo simbolike u oskrvnjenu Spasitelju!

Još pod dojmom svega što smo vidjeli i čuli zaputili smo se na ručak u restoran "Stari toranj". Nakon objeda imali smo slobodno vrijeme koje smo proveli uglavnom u razonodi na obali Dunava.

Za većinu nas bio je ovo prvi susret s drugom najdužom europskom rijekom. Ovih je dana vodostaj bio nizak, pa nije djelovala tako moćno i brzo, no unatoč tome i dalje je plijenila naše poglede.

U poslijepodnevnim satima obišli smo Memorijalni centar Domovinskog rata u vojarni 204. vukovarske brigade. Uz prikaz tromjesečne obrane Vukovara, časnik HV-a gosp. Batinić pokazao nam je naoružanje kojim su se koristili vukovarski branitelji, kao i ono na strani neprijatelja.

Na vanjskim prostorima izloženo je teško naoružanje, letjelice te oklopna vozila i plovila različitih namjena koja su korištena u Domovinskom ratu. U podrumskom skladištu vjerodostojno je prikazano kako su izgledali zloglasni neprijateljski logori u koje su odvođeni naši branitelji. Na izlazu iz vojarne naš se razrednik upisao u knjigu dojmova ispod fotografije naših dvaju razreda. Običaj je, naime, da posjet svake grupe bude fotodokumentiran, tako da će naša generacija osmaša ostati zabilježena kao prva koja je iz naše škole pohodila ovo mjesto.

Iz vukovarske vojarne, praćeni kišom i grmljavinom, krenuli smo na Ovčaru – mjesto stravičnog zločina nad ranjenim braniteljima i civilima iz vukovarske bolnice. Najprije smo obišli Spomen-dom u nekadašnjem hangaru na čijim se zidovima naizmjenično iz mraka pojavljuju slike s imenima 261 nestale osobe.

U podu hangara nalazi se spirala koja simbolizira vir u koji poniru imena žrtava. Na dnu je upaljena svijeća kao simbol Kristova svjetla i uskrsnuća. Od poda do zidova i krova sve podsjeća na krikove i jauke koji su odjekivali tim hangarom. U tišini uputili smo se i na mjesto masovne grobnice koja se nalazi nedaleko od Spomen-doma. Mjesto je to smrti 200 osoba od kojih je najstarija imala 72 godine, a najmlađoj je bilo tek 16. Dvije žrtve bile su žene, od kojih jedna trudnica. Ispred spomenika koji simbolizira golubicu mira upalili smo svijeću, a netko je spontano poveo molitvu…

Naša zadnja postaja obilaska Vukovara bilo je Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Mjesto je to najveće masovne grobnice u Europi nakon 2. svjetskog rata. Ispred spomenika s vječnim plamenom uime svih učenika i djelatnika naše škole zapalili smo svijeću i položili cvijeće. Potom smo izmolili Očenaš za sve koji su položili život za slobodnu Hrvatsku.

Posjetom Vukovaru okrunili smo sve aktivnosti povezane s ovim herojskim gradom koje smo u protekle četiri godine provodili s našim razrednicima: od emotivnih satova SRO-a u petom razredu, preko paljenja svijeća ispred naše župne crkve uoči Dana sjećanja, do online predavanja o preživjelima s Ovčare, koje smo odslušali nekoliko dana prije puta u Vukovar. Držim da bi svaki hrvatski učenik trebao posjetiti Vukovar i na licu mjesta poslušati priče o hrabrosti vukovarskih branitelja, o bolu i patnji nemoćnih, o ljudskom dostojanstvu, ljubavi prema bližnjemu i pobjedi života. Odavanjem počasti palima u obrani Vukovara njegovu žrtvu ne prepuštamo zaboravu.

Ostale fotografije (50) mogu se pogledati u fotogaleriji.