Ljepota našega dragog Zagorja nema granica: "bregi", "doli", šume, vinogradi, stare trošne "hišice" i crkvice. Tako je i u našoj Martinščini. Nju krasi i kapela sv. Martina koja podiže svoj toranj visoko, kako bi svima objavila snagu i ljubav spram rodnoj grudi. To ozračje vladalo je u Martinščini 12. studenoga kada se slavio Sv. Martin. Po starom dobrom običaju povezali su se svi mještani, službenici crkve i djelatnici škole, kako bi slavlje bilo svečano i dostojno sv. Martina. Učenici PŠ Martinščine izveli su kratak program na početku misnog slavlja. Recitirali su svoje pjesme i literarne sastavke, koji su iskazivali ljubav prema rodnom kraju i poštovanje prema sv. Martinu po kojem je Martinščina dobila ime. Velečasni Vladimir Drnetić vodio je sv. misu kojoj su prisustvovali ravnatelj Marijan Posarić, gradonačelnica Jasenka Auguštan-Pentek te dogradonačelnik Stanko Majdak. Nakon toga učenici su dijelili suvenire napravljene od glinamola koji predstavljaju kapelu sv. Martina, kao i kolače koje su pripremile mame, bake i ostale mještanke. Uza slasne zalogaje koji su okrijepili tijelo, svatko je mogao okrijepiti i dušu lijepom uspomenom na taj dan kada se slavi sv. Martin. Na mjesnom igralištu bilo je za svakoga ponešto. Kuhao se gulaš, dijelila se dobra kapljica, a neki su i zaplesali uz dobro poznate pjesme zagorskoga kraja, što ih je izvodio tamburaški sastav. Svatko je otišao kući srca punog veselja i blagosti, a kao što su učenici poželjeli: "Sveti Martine, čuvaj moju hižicu i sakoga vu nje, čuvaj našu Martinščinu!" Klikni na opšrinije za 12 fotografija. (Valentina Lebić-Naumovski)