Znao sam da moram biti brz. Kad sam došao pred školu, moji prijatelji su već čekali. Nije prošlo ni pet minuta i već je došao autobus. Ugodno smo se smjestili i naše putovanje je počelo. Čim smo krenuli, čula se pjesma. Pred nama je bilo pet sati vožnje, no mi smo se pripremili na to i uzeli smo harmoniku i dvije gitare. Počeli smo s pjesmom, no morali smo prekinuti jer je u nas gledalo mnogo mrzovoljnih i neispavanih lica. Na pola puta počeo sam i ja osjećati umor, pa sam se povukao skroz iza na stražnje sjedalo i tamo našao mjesto kraj cura, odnosno s njima. Bilo je malo smiješno, no udobno. Cure su mi posudile jastuk i deku te sam usnuo u san. Sat kasnije morao sam se probuditi jer smo stigli na odredište. Bio sam uzbuđen jer nikada nisam bio na Brijunima. Stigli smo u Fažanu i tamo nas je čekao brod kojim smo krenuli prema Brijunima. Put je trajao dvadesetak minuta. Kad smo stigli, čekala nas je vodičica imenom Alena. Sjeli smo u vlakić i razgledanje je počelo. Najprije smo krenuli u dio gdje su otisci dinosaura. Na otoku smo vidjeli mnoge životinje: magarce, nojeve, konje, galebove, slona, zebre, papige, purane, kokoši… Po završetku razgledanja u lučici nas je čekao brod kojim smo se vratili u Fažanu gdje nam je bio parkiran autobus i nastavili smo prema Puli.

Tamo smo najprije ručali i potom smo se uputili do čuvene pulske Arene. Obišli smo ju i vratili se do autobusa. Tada je počeo naš put kući. Sada smo mogli pjevati i svirati jer su svi bili raspoloženiji. Tijekom puta bilo je jako zabavno, rodile su se nove ljubavi, nove pjesme. Meni osobno najdraži dio puta bio je kad smo pjevali pjesme, a neke od njih su Cvetličanka, Zvali su je lijepa vila, Vjetar sa planine,

Na malenom brijegu i još mnoge druge. Doma smo stigli oko pola jedanaest. Jako sam zadovoljan s izletom i rado bih ponovio, a posebno sam zahvalan našim pratiteljicama gđi Nataši Sovec, gđi Nini Posarić i gđi Aniti Juračić Perhoč, našem vozaču i vodiču gosp. Tihomiru.

U fotogaleriju dodane su 54 fotografije.

Vilim Kobeščak, 7.a